Prijateljski odnos Klin-spit
Članak na akcrna.si/archives donosi jednu temu i problematiku koja se vuče godinama.
Dakle radi se o alpinističkim smjerovima koji su nastajali prije dvadeset, trideset i više godina u jednom vremenu kada je sportsko penjanje bilo tek u povojima(slobodno penjanje). Moramo znati da je alpinizam slovencima nacionalna slabost pa su oni stoga itekako osjetljivi na bilo kakav podražaj. Razumljivo.
Nema diskusije da je naš sport nastao iz alpinizma, dakle alpinizam nas je zadužio i iz tog je nasljeđa sve ovo što imamo danas i proizašlo. Dovoljan je to razlog za iskazivanje poštovanja prema alpinistima, ali i alpinističkim smjerovima.
Što je onda problem?
Na jednoj od tih alpinističkih lokacija u Sloveniji nepoznati netko je došao i zaspitao smjer sa spitovima što je izazvalo opet ove polemike i čak i radikalne rezove. Prijeti se svim i svačim.
Danas u Sloveniji, sutra možda i kod nas, pa bi trebali odmah uzeti primjer i pokušati ovu temu već sada rasčlaniti i analizirati, kako kasnije eventualno ne bi morali prisezati za nekim grubljim metodama što bi mogao biti slučaj kod naših susjeda.
Kada govorimo o alpinističkim smjerovima, naravno da u ovom slučaju govorimo isključivo o suhim stijenama jer u Dalmaciji samo takvih alpinističkih pothvata i ima.
Kako smo mi u Dalmaciji rješili ovaj problem? Mi smo dogovorno odlučili ostaviti stare klasike netaknute, ali svakako ih zavesti u vodiče kako im se nikada ne bi izgubio trag ili eventualno prespitalo bez znanja da tu postoji smjer. Na nekim penjalištima(Markezina greda, Omiš) u razgovoru sa autorima smjerova oni su sami izrazili želju za opremanjem spitovima jer te i takve smjerove zbilja nitko nije penjao niti ih penje već više od 20 godina.
Nakon opremanja nekih klasika po sistemu klin-spit, smjerovi su ponovljeni više puta, što nam je potvrda da smo učinili pravu stvar.
U Biokovu je situacija sasvim drugačija; tu se apsolutno ne bih složili sa prespitavanjem alpinističkog nasljeđa(uvijek ima mjesta iznimkama i ukoliko bi neki autor bio voljan opremiti spitovima neki svoj stari kvalitetan smjer, zašto ne). Već ih se treba sve popisati(radimo na tome) i objaviti cjeloviti Alpinistički vodič Biokova. Novonastali zaspitani smjerovi-višedužinci trebaju bit pažljivo opremani kako ne bi upropastili spomenute alpinističke.
Podsjećamo, da smo ne tako davno, ogorčeni postupcima stranih penjača-opremača smjerova uputili apel svim okolnim Savezima kako bi zaustavili neodgovorno postavljanje spitova svugdje i svakako. Danas je situacija izvrsna i suradnja je i više nego dobra.
Današnji standardi i napredak sporta nikako ne smiju prebrisati vrijednosti i nasljeđa iz prošlosti!
Jako nas zanima Vaše mišljenje, pa ćemo Vas upitat za komentar:
- Šta Vi mislite, Da li trebamo zaspitati svaki stari smjer?
Komentari
Ima dovoljno spitova i bit će ih još. U klasicima hoću guštat i stavljat klinove, frendove, čokove, gurtne...
Takvi smjerovi su jedan mali povijesni dio koji svjedoči penjačkim uspjesima prijašnjih generacija, njihovoj muci, trudu i doživljajima u njima.
To su jednostavno takvi smjerovi i penju se na tradicionalni način, sa slobodnim tipom osiguranja i ljubavi prema takvom tipu penjanja.
Zaspitani smjerovi daju nam veću sigurnost i udobnost u penjanju, ali trenutno tu u našem području postoji toliko mnogo zaspitanih dugih smjerova, samo npr. Biokovo ili Paklenica, ali i potencijala za nove, da nema smisla narušavat nešto što može ostat ko spomenik jednoj eri iz koje se razvila današnja penjačka kultura.
P.S.
Duga stijena je nešto posebno i ja kao noviji sportski penjač isto tako želim u skorijoj budućnosti te smjerove ispenjat tradicionalno, i volio bi kad bi oni ostali upravo kakvi jesu, izvorni.
Kivela, bi li volio da zaspitaju neki veći boulder zbog "sigurnosti", da ga penje sta više ljudi.
Pozdrav!
http://redire.blogspot.com/2010/11/sic-transit.html
Mišljenja su različita i to je potpuno normalno kao i u svemu ostalom u životu. Ima jako kvalitetnih komentara, iskreno, ugodno smo iznenađeni jer smo mislili da će rasprava izazvat svađe i glupe osvrte, ali ovo dokazuje i pokazuje zrelost penjačke zajednice i to nas čini izuzetno ponosnima. Svaka čast!
Na nama je da se dogovorimo i postavimo stvari baš onako kako želimo uvažavajući stavove svih koji participiraju. Definitivno smo na jako dobrom putu.
Ima ona stara poslovica: Di čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna! A dajte pogledajte samo oko sebe, Dalmacija je prepuna stina koje još čekaju da budu ispenjane. Hoće li u toj stini biti spit ili čok, mislim da je manje važno, jer je ipak najvažnije da svi guštamo dok nas te stine ispunjavaju srićom i zadovoljstvom, što suština penjanja u prirodi i jest, zar ne?
Prije nego što krenem s mišljenjem zanima me koliko je od ljudi koji su komentirali probalo penjati na klasična osiguranja, a posebno to raditi na "clean" način, bez bilo kakvog zabijanja ili svrdlanja? Probajte, činjenica je da su to dvije potpuno različite dimenzije u penjanju. Postavljanje svoje opreme u stijenu često uključuje divne improvizacije, a (ne)povjerenje u svoj čok ili friend dodaje cijelom iskustvu penjanja "ono nešto". Kod takvog penjanja, težina smjera više ne dolazi samo od fizičkih (ne)mogućnosti nego i od cijelog niza drugih faktora. Mišljenje je trad ljubitelja (i mene) da spitanje na svakom koraku poništava upravo tu dimenziju penjanja i umanjuje iskustvo koje se stječe svakim usponom.
Kruno Uzarevic, PDS Velebit
A čemu vodi omasovljavanje bilo koje aktivnosti vidimo na svakom koraku oko sebe, posebno vi u Dalmaciji. Zašto ljudima sve radit instant? Zašto se radije ne bi potrudili i osposobili se da popnu tako nesto?
Eto, ja sam ga odužio, a Toni je sve rekao u svom komentaru u par riječi. Svaki tip stijene zahtijeva i pruža mogućnosti za svoj stil osiguravanja.
Kruno Užarević, PDS Velebit
Što se tiče Omiša, nije istina da nitko tamo ne penje klasike, ja svake godine čujem od prijatelja da je netko ponovio neki od klasika. I sam sam se tamo isprepadao nekoliko puta.
Promini osiguranje i prominia si sve. Ubaci dva dodatna spita u Staljingad na Gredi i smjer je izgubia dušu, prespitaj Ceuse i to više nije isto penjalište...
Činjenica je da ima dovoljno stine da se sportsko penjanje i alpinizam neometano razvijaju bez konfrontacija...ali uvik će toga bit.
Prespitavat stari smjer samo zato da bi ga više ljudi penjalo je na neki način degradacija smjera. Zašto ljudima servirat sve na pladnju i di je tu rispekt prema autorima jer ponudia si ništa, a još si ga i dodatno osigura?
RSS kanal za komentare na ovaj post